by Mathew Kristin Kiel
Analiza:
Mnogi nas iz aktualne „opozicije“, i njihovih alternativnih i nezavisnih medija, novina te internetskog novinarstva, aktivno uvlače u patokraciju [uspon i vladavina psihički bolesnih individua nad normalnima].
Ljudski rod mora uspostaviti zajednički i koordinirani otpor prema napredujućoj, plutokratskoj [bogatstvo ostaje u rukama malog broja ljudi koji nije nužno plemenitog porijekla, i/ili koje nema neke posebne zasluge], globalnoj patokraciji, svi mi zajedno, ili ćemo u suprotnom izgubiti sve. Takozvana opozicija ovom globalnom zvjerstvu je, kako sad stvari stoje, predmet izrugivanja diljem svijeta, i ili je krajnje neučinkovita protiv patokratskog napredovanja ili je u potpunosti namještena, u skladu sa svojom protu-ljudskom umobolnošću. Do sada je nastrana patokracija uspijevala i više nego dobro u smišljanju sredstava kojima je priječila da postanemo svjesni njene prirode i njenih gnusnih namjera, i nema granica šteti i nepravdi koju će nanijeti svim narodima na Zemlji, ukoliko ne bude zaustavljena.
Ovog trenutka moramo postati odlučni sami sebe ispitati i posljedično se, prema potrebi, promijeniti, u svakom smislu. Načini na koje radimo određene stvari, naša razmišljanja, naši koncepti o funkcioniranju ovog svijeta, i ponajviše od svega – naše pretpostavke i shvaćanja o prirodi ljudi na njemu, naročito o prirodi ljudi koji ga vode, MORAJU se uskladiti sa činjenicama. Imperativ je sada pronaći i suočiti se sa činjenicama o našoj vlastitoj prirodi i prirodi patokratskog neprijatelja, a onda to širiti svijetu oko nas, svima koji hoće i koji mogu slušati i učiti. Lažni „fakti“ i pretpostavke kojih se držimo, kojima smo uvjetovani [klasičnim Pavlovljevim uvjetovanjem; moglo bi ići toliko daleko pa kazati: izdresirani da su neprikosnovene istine], najvećim dijelom od onih koji žele biti naši uništavaoci, rade protiv svih nas a uništavaoce još više ojačavaju. Kako bismo imali ikakve nade za preživljavanje, da ne spominjemo pobjeđivanje tiranije koja je usmjerena na nas, moramo dosegnuti novu, dublju i daleko precizniju svijest o onome što se događa i zašto.
Nažalost, kao prema planu (što nije nategnuta [nemoguća] vjerojatnost) jednostavni elementi osnovne semantike [odnosi se na pojmove, termine u smislu njihovog značenja], dijalektike [metoda rasprave, sugovornici sa drugačijim mišljenjem pokušavaju uvjeriti jedan drugoga u ispravnost vlastitih stavova…], pojmovi i imena kojima identificiramo, opisujemo i konačno razumijevamo neprijatelja, sebe i sve druge, otežava nam suočavanje i poražavanje Nemani. Ukoliko ne pronađemo i ne ustanovimo novi i nadaleko točniji skup pojmova koje cijelo čovječanstvo može razumjeti, jasno i oprezno definirati točno tko je i što je ono čemu se suprotstavljamo, nećemo imati nikakve nade uspješno se oduprijeti patokratskom buldožeru. Nestajemo pod mnoštvom opisa, toliko različitih u raznim ljudskim jezicima i kulturama da ih doživljavamo kontradiktorno, podijeljeno, zbunjujuće do ekstrema, gotovo besmisleno.
Kao tek jedan primjer ovog problema molim uzmite u obzir slijedeće: određena, ista skupina pojedinaca, koja se sastoji od globalne, polu-suverene i silno pouzdane, paradržavne birokracije, sa Paulom Wolfowitzom trenutno na čelu njihove najveće internacionalne fronte - Svjetske banke, je prepoznata, globalno, u dva dijametralno suprotna termina. Svi članovi organizacije su dio istog, samostalnog, imperijalnog, svjetsko-uništavačkog, iznad-zakonskog financijskog, komercijalnog i ekonomskog konzorcija. Oni jure svoju politiku nemilosrdnim jednoumljem svrhe i fokusa. Sve od kraja Drugog svjetskog rata, smišljali su i iskorištavali internacionalno-trgovinske, bankarske, razvojne i trgovinske propise, politiku i „zakone“ kako bi provodili ono što je rezultiralo svjetskim bojištem ekonomskog grabeža, pljačke i otimačine, usmjerenih protiv poniznih naroda planeta Zemlje.
Ti članovi globalne Elite su prepoznati, na dva ili više kontinenata, u jednom zasebno ustanovljenom i naveliko neučinkovitom opozicijskom pokretu, kao „Neo Liberali“. Svaka nijansa njihove politike i djelovanja se identificira potpisom, navodnim reprezentativnim i točnim nazivom ovog starijeg od dva njihova opozicijska pokreta, kao „neoliberalizam“. Međutim, simultano, na jednom ili dva druga kontinenta, u drugom, zasebno ustanovljenom, nešto mlađem a također naveliko neučinkovitom opozicijskom pokretu, iz istog su konzorcija, sa svim egzaktno istim članovima i igračima sve do vrha Svjetske banke sa Paulom Wolfowitzom na čelu, identificirani, poznati i različiti po karakteristikama i navodno točnom nazivu „Neo Konzervativci“. Identičan je skup aktivnosti, rezultata i ciljeva nazvan „neokonzervatizam“.
To JESTE ista proždrljiva Neman, koja halapljivo guta resurse, sredstva za život i prava, bogatstva i zdravlje poniznih naroda svijeta. To JESTE ista, po društvo i ekonomiju deformirajuća, ogavno destruktivna i globalno prisutna Neman koju nazivaju dvama različitim, suprotnim imenima, i koja je opisana kontradiktornim, suprotnim terminima. Semantička (značenjska) konfuzija smrtno ugrožava kompletno čovječanstvo. Ona nam drastično usporava i često izravno uništava odgovore raspršujući naše protuakcije u brojne smjerove, gotovo sve ili varave ili potpuno pogrešne.
U osobitom primjeru Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda i Međunarodnog udruženja za razvoj - među ostalim konzorcijskim frontama, niti jedan termin koji se trenutačno koristi kako bi se opisalo to čudovišno elitističko reketarsko poduzeće nije u nikojem slučaju niti opisno, ni ekonomski, ni politički, niti socijalno a ni ideološki točno. Oba termina, ponovno ne slučajno, skrivaju i poriču istinu o planu, prirodi i svrsi proždrljive Nemani. Kakogod, ovaj mračni neuspjeh da se pronađe i zadrži prijeko potrebno zajedništvo koncentracije i svrhe [smisla] ne može se pripisati samo bijednoj, nepreciznoj i kontradiktornoj semantici koja se koristi. Ne može biti ni potpuno objašnjen zastrašujućim nedostatkom dostupnosti kontakata iz službenih medija i novina opozicijskim govornicima.
Mnogi posvećeni [predani] snabdjevači povijesnog mišljenja, mržnje, podjela, mitova, iluzija, prevara, laži i jednostavnog starog, neugodnog, prezrivog „in-skupina protiv out-skupine“ programiranja [ili si sa nama ili si protiv nas], u ponešto kozmetički korigiranim „pakiranjima“, čvrsto su ukotvljeni u središtu i srcu redova „pokreta za istinu“ ["truth movement"], „opozicije“, „alternativnih“, „nezavisnih“ i drugih kontra kulturnih medija, novinarstva i internetskih informacijskih izvora te foruma. Oni su ti koji su mogli i trebali odavno početi upućivati na ove bliješteće semantičke probleme i započeti rad prema utemeljivanju upotrebljivog i ujedinjujućeg, globalnog, pan-čovječnog [koji uključuje sve ljude] dijaloga.
No, kako su očito arogantni do smrti cijelog čovječanstva, oni će prije nastaviti ispucavati standardni, zbunjujući i fragmentiran materijal, često ponavljajući čisto pogrešne informacije i osnažujući prevladavajuće laži, iluzije i mitove, omogućujući zadovoljnoj brzorastućoj patokraciji nastavak i rast. Čini se da su takvi „novinari“ prezauzeti glasnim brušenjem raznih vlastitih „sjekira“, da bi se zamarali uzimanjem vremena i ulaganjem truda u vlastito uvjeravanje jesu li informacije i zaključci za koje tvrde da su činjenični u stvari popraćeni dokaznim materijalom, čvrstim podacima i dokumentacijom. Pisanje članka koji je jedna trećina činjenica, jedna trećina halabuka za vlastito pozicioniranje a trećina patokratska laž nije od pomoći.
Također nas navode na pogrešno razmišljanje sa, kako se tvrdi, na istini utemeljenim i na činjenicama zasnovanim materijalima koji namjerno sadržavaju ozbiljne semantičke poteškoće koje podižu razinu konfuzije i smetenosti. Prisutan među nama, bez ikakve sumnje, je predani element protuobavještajnog programa. Ispostavlja se da oni koji se čine najpronicljiviji, ili u otkrivanju ili barem time što priznaju da takvi agenti kaosa, sukoba i dezinformacija postoje i namjerno postavljaju različite skupine disidenata jedne protiv drugih, u stvari jesu najviše krivi čineći upravo takve stvari sami.
Također nekako učestalo, slučajno, ispadaju suptilni „mahači lažnim zastavama“ [engl. False-flag operations (operacije lažnih zastava) – tajne operacije koje provode vlade, korporacije ili druge organizacije, koje su smišljene kako bi se zavaralo javnost na način da operacije izgledaju kao da su ih izveli neki drugi entiteti. Drugim riječima, „mašu zastavom“ lažnog počinitelja. Npr. 11. rujna], plaćeni varalice za skretanje pozornosti, prelci nevjerojatnih izvještaja i ponavljači fabrikacija i glasina u sferama kontrakulturnih i opozicijskih medija, novinarstva, informacijskih servisa i istraživanja. Iz nekog zbunjujućeg razloga, čini se da oni koji primaju ishisterizirane izljeve i opomene, od ove nove generacije bezazlenih, više naizgled razumnih i objektivnih senzacionalista, smatraju da sve što je proglašeno učinjenim u korist i zbog istine i činjenica mora stoga automatski biti izuzeto slutnje da je išta manje od pouzdano objektivnog i ispravnog.
Da stvar bude jasnija, samo oni izvori informacija gdje su aktivni linkovi [veze], bibliografije, reference, itd., rado ustupljeni, tako da čitatelj ili gledatelj može pristupiti neizmijenjenim, originalnim izvornim materijalima i dokumentaciji, i gdje se čitatelje i gledatelje nagovara, intenzivno, da provjere stvari sami za sebe te da ne uzimaju ničiju riječ automatski kao istinitu, su prikladni da bi im se uopće još vjerovalo. Čak i tada je na svakome od nas, ponaosob, da preuzmemo odgovornost za sadržaj i kvalitetu informacija kojima dopuštamo da vode naše odluke i da utječu na naše vlastite misaone procese. Moramo prestati pretpostavljati da je ono što se vidi ili čuje iz ijednog medija i tiska, ne samo iz očito pokvarenog i namješteničkog mainstreama [službenih glasila], nužno slobodno od namjerno netočnog, nemarno neprovjerenog i potpuno lažljivog sadržaja.
Moderni otpor ne uspijeva istražiti, pronaći, izazvati, raskrinkati i izbaciti iz vlastitih informacijskih izvora i veza one publikacije, mreže, organizacije i osobe koje ne ustupaju pouzdan, činjeničan, nepristran i dobro dokumentiran sadržaj. Čak i gori poraz je osiguran ako se ne uspiju prepoznati i adresirati nedostaci pažnje i brige uslijed potrebe da se održe oštri standardi točnosti, nepristrane istine, razuma i etičkog ponašanja u izvještavanju iz prevladavajućih kontrakulturnih vlastitih redova. Često su najistinitiji, činjenicama najpotvrđeniji i najiskreniji informacijski sadržaji i izvori jednostavno sasvim izvikani ili ignorirani u korist lažnom i varavom, a posebno u slučaju senzacionalnog i ishisteriziranog sadržaja i izlaganja.
Sadržaj perzistentnih [ustrajnih], uvjetovanih, iracionalnih vjerovanja i „činjenicama potvrđenih“ informacija koje se dokazuju kao očigledno lažne nakon brižljivog, logičnog pomnog ispitivanja, stoji u srcu takozvane opozicije, alternativnih i nezavisnih medija, novinarstva i kritičarenja. Zajedno - razmjer problema i bijedan kapacitet nekih „opozicijskih novinara“, ukazuju da je riječ „kritičarenje“ ispravna procjena njihove produkcije, ponašanja i stavova. Da je takav manipulativan i iracionalan sadržaj, bez obzira na naklonost i karakter, ukotvljen unutar same strukture onoga što tvrdi da je na istini zasnovan pokret slobode informacija i mišljenja, jest opasna realnost.
Izlazni podaci takvih izvora su prepunjeni emocionalno „vrućim gumbima“, riječima „okidačima“ koje pokreću reakcionizam, prepunjeni po imenu prozivajućim, primitivnim i mnogim umno zavrčućim, po istinu pogubljujućim lažima, mitovima i neutemeljenim vjerovanjima koja su predstavljena kao utvrđene istine ili činjenice. Ovjekovječivanjem mitova, iluzija, iracionalnih vjerovanja i laži, i okidanjem (izazivanjem) kondicioniranih, iracionalnih, emocionalnih reakcija kod čitatelja i slušatelja, izrađivači takvih materijala ojačavaju Nemanine sposobnosti kojima nas vara, manipulira i kontrolira. Čak i ako se takva problematika opetovano formulira donekle izmijenjeno, ili kad se pokušaju uljepšati njena grdna narav, izvrnute činjenice ili prosto otvorene laži, autorovo vlastito opovrgavanje da pristranosti, podjarujuća priroda ili drugi nedostaci „natovareni“ u sadržaj nisu došli od njega ili nje, jednostavno nije prihvatljivo. Ti pojedinci koji izaberu stvarati i distribuirati takve materijale aktivno izdaju čovječanstvo. Svaki takav rad je izravan napad na čitateljev um, pokušaj blokiranja ili skraćivanja presudnih kritičnih sposobnosti.
U vremenima kad je sposobnost logičnog i nepristranog razmišljanja imperativ za apsolutno svakoga od nas tko stoji ili bi stajao suprotstavljen Nemani, ciljano nastojanje da se raspiri vatra nerazuma ne može se opravdati. Moderni otpor se uništava iznutra vlastitim neuspjehom da se razluče i isključe oni koji nastavljaju nadolijevati daljnje netočnosti, prevare i fragmentaciju u ionako već kaotičan žamor i namjerno izazvanu konfuziju između onog što je ili nije istinito i činjenično.
Neki od najcjenjenijih i naširoko poznatih kontra kulturnih vođa i glasova su među najgorima od primitivnih napadača i boraca protiv korupcije, ograđujući se bijesno od svih osim vlastitih kruto definiranih političkih demografskih grupa. Mlaćenjem Busha ili drugih istaknutih figura i fragmenata najvidljivije grane patokracije, Američke vlade, uspjeli su pridobiti ono malo vjerodostojnosti koju imaju. To je jadna zamjena za objektivne, snažno udarajuće činjenice. Svaki novinar koji pribjegava prozivanju po imenima i podjarujućoj retorici aktivno stvara nove probleme, a ne pomaže da ih se riješi.
Vjerojatno najneiskreniji prodavači dezinformacija su oni članovi mainstream medija i tiska, ili visoko cijenjeni alternativni novinari, te određeni broj visoko cijenjenih sveučilišnih i drugih eksperata, koji će progoniti Američku vladu i Bushevu administraciju zbog urađenih nepravdi, ali će promijeniti ploču i djelovati kao otvoreni opravdavatelji, branitelji, prebacivači krivnje i osporitelji kompletnog cionizma i zlodjela koje je počinio od cionista kontrolirani Izrael.
Cionistička djelovanja diljem svijeta vrijedna osude (planiranja, pogonjenje pa čak i, što se tiče mnogih „Židova“ Aškenaza i njihovih osnivačkih, srednjovjekovnih predaka, svjesno djelovanje kao sastavni dio globalne Nemani „Sudnjeg dana“) su povijesno dobro dokumentirana. Cionističko/Aškenasko/Izraelsko sudjelovanje u huškanju, uspostavi, eskalaciji, planiranju i provođenju svakodnevno-povećavajućeg zagovaranja za ratove i druga anti-ljudska ludila koja preuzimaju Američka vlada i Busheva administracija, su daleko od teškoga za provjeriti i dokumentirati. Oni koji tvrde za govore istinu dok se istovremeno ponašaju kao opravdavatelji i branitelji Izraelskog rasizma, anti-arapske, anti-palestinske i krute, ubilačko-teokratske politike i aktivnosti, su ili opako obmanuti ili su ozbiljno i opasno u dosluhu sa Nemani. Svi mi koji nastavimo uveličavati njihove riječi sa ijednim gramom pažnje, a kamoli povjerenja, omogućujemo im da se izvuku sa aktivnim doprinosom porobljavanju i mega uništenju koje se nadvija nad cijelo čovječanstvo, vrlo uskoro, koje se brutalno preljeva na Palestince ovdje i danas.
Postoji još jedan posljednji „kamp“ u anti-totalitarnom pokretu koji zaslužuje da ga se spomene zbog štete koju nanosi tražiocima istine i ozbiljnim protivnicima Nemani. Oni su potvrđeni dogmatičari novog doba. Usprkos oskudno moderniziranim „na činjenicama utemeljenom“ ili „pokret istine“ maskama, oni i dalje mame i propovijedaju, u svoje izljeve, između par obmanjujućih činjenica koje se tiču raskrinkavanja, oni ubacuju solidan mlaz staro-školskih protu korupcijskih vradžbina i nagovaranja na priključenje mržnji. Umjesto da nam pomognu uspostaviti zajednički povod protiv daleko smrtonosnijeg stvarnog neprijatelja, iz navike ti klevetnici još uvijek opisuju stare, standardizirane i demonizirane „neprijatelje“, kao što su komunisti ili socijalisti ili demokrati ili liberali ili republikanci ili konzervativci, ili bijelci ili crnci ili angloamerikanci ili gringosi ili azijati, ili doseljenici, ili ateisti ili katolici ili židovi ili hipiji, ili desnica ili ljevica ili neoliberali ili neokonzervativci, ili bilo što drugo, itd., itd., et alii [i drugi], ad nauseam [do točke mučnine] i gotovo ad infinitum [do beskonačnosti], što je goli i potpuni uzrok problema.
Svaki se od ovih „alternativnih“ oloških razbuđivača zaklinje, kao što je to uvijek, da je njemu ili njoj omražena skupina pravi i jedini „neprijatelj“ sviju nas, ili prava i jedina „pogrešna“ ili „loša“ ideologija, filozofija, politička stranka, ekonomija, religija, ili štogod, ta koja je uzrokovala cijeli ovaj škripac. U stvarnosti je to, sa nekoliko rijetkih i uglednih iznimki, uistinu istrošen i bučan ekspres-lonac pun starih istrošenih klišeja koji se isturuje kao „opozicijsko“ novinarstvo. Jedino čemu se uistinu suprotstavlja su slamnate figure, a suprotstavljanje slamnatoj figuri pa njeno obaranje je jedna od klasičnih taktika dezinformacijskih specijalista.
Prosta logika nalaže da ne može biti tako mnogo „pravih i jedinih istinskih neprijatelja“. Logika kaže da ili niti jedna od tih skupina nije pravi neprijatelj ili su sve zajedno dio njega, ali apsolutno ne njegovo srce. Kladiti se na drugu varijantu bio bi daleko mudriji izbor. To je sve samo ista, stara in-skupina, proizvoljno i usko definirana, očigledno pojačani i egoistični „mi“ suprotstavljeni poznatoj staroj, isprobanoj i varljivoj, preuveličano opasnoj i demoniziranoj out-skupini „njih“.
Formulaičan [šablonski] proizvod [output, rad] koji pristiže od nekih od ovih „novinara“ direktno doprinosi konstantnom neuspjehu čovječanstva da učinkovito identificira i da se odupre uništenju koje je usmjereno na sve nas. Kao jedan mali primjer, neprestana anti-islamska, anti-muslimanska retorika koja dolazi iz mainstream tiskovina i medija je već dovoljno loša, no također je ima više nego dovoljno što nam je utovaruju „novi desni“ glasovi iz redova alternativnih i nezavisnih izvora, da donese nevolje. Sva retorika, bez obzira čija, bez obzira koliko dobro ukroćena ili zamaskirana, promovira traženje žrtvenih jaraca i uperivanje prstiju, dvije navike uvjetovanog patološkog razmišljanja za koje bih osobno glasao da su među prvih 10 intelektualnih i emocionalnih navika koje će nas najvjerojatnije svih stajati glave. Obje su operandski obrasci poricanja i projiciranja. Poricanje i projiciranje su smrtonosniji u ovom pogledu nego u većini drugih, a u stvari su dva oružja iz neprijateljeve najdraže kolekcije.
Da ovi samoproglašeni insajderi i eksperti, od kojih svaki tvrdi da otkriva u potpunosti činjeničan sadržaj, zaista želi informirati i upozoriti nas ostale o opasnostima i prijetnjama koje su pred nama, u suprotnosti sa grijanjem na žaru vlastitih samo-zapaljenih ega, možda bi najprije poželjeli uložiti trud kako bi naučili činjenice o globalnom zvjerstvu. Sve što su činili do sad jest da su pravom neprijatelju garantirali put prema pobjedi u skladu sa starom „podijeli pa vladaj“. Ta stara strategija funkcionira sjajno, bar do sada. Podlegli smo joj i nastavili davati i značaj i kredibilitet hrpi samodopadnih pozera koji još uopće niti ne mare za istinu o našoj groznoj situaciji.
Njihovo ustrajanje u uobičajenim taktikama nije više prosto pitanje slobode govora i stila. Ono je značajan dio neuspjeha, dosad, mnogih pritužbi i pokušaja da se omogući jedna učinkovita i predana pan-humana opozicija globalnom zvjerstvu danas postavljenom protiv nas. Trebaju kod svojih čitatelja prestati potpaljivati emocije kojima samo dolijevaju bezumne reakcije i provokativne, bezosjećajne vulgarnosti u ionako već ogromnu javnu konfuziju. Trebaju prestati pojačavati kontradiktornosti i pogreške u situaciji koja je već očajnički pogrešno identificirana, čak i od strane mnogih među nama koji imaju dobre namjere, i koja je u najboljem slučaju slabo shvaćena, ako i jeste uopće, od velike većine onih kojima se javnost koja razmišlja obraća za pojašnjenja.
Dok upotreba termina kao što su patološki, psihopatski, obmanut, poremećen, dementan, plutokratski, autokratski, diktatura, i slično, zaista postaje sve frekventnija u ozbiljnijim predanim izvorima pokreta istine u posljednje vrijeme, to je još izuzetno sporo i previše limitirano da bi se rastumačila prava stvarnost. Ta se posebna vrsta svijesti mora širiti eksponencijalno i učiniti poznatom širom svijeta kako bismo imali ikakve stvarne šanse izgraditi zajedništvo koje očajnički trebamo. Ukoliko ne možemo i ne iskorijenimo razdjeljujuće laži i lašce koji opskrbljuju njima iz naših vlastitih redova, nećemo uspjeti izgraditi globalni, ljudski trust i zajednicu koja je sad imperativ. Poštena i duboko časna obvezivanja, koja se grade na povjerenju koje očajnički trebamo steći, nikad se neće ostvariti. Moramo prijeći preko svih otprije poznatih „razlika“ među nama, svih prijašnjih barijera prema našem sjedinjenju, i pronaći zajedničko obilježje koje je kritični i pravi temelj naše moći da se uspješno odupremo i da obrnemo napredovanje Nemani [množina].
Što se hard core [žestokih] prodavača mržnje i progurivača mitova tiče, ne možemo dozvoliti da nastave nekažnjeno sa potpunim nemarom za posljedice svojih, u najboljem slučaju, pogrešnih i zavedenih pretpostavki i tvrdnji koje predstavljaju kao činjenice. Ukoliko ne pokušaju ispraviti i raspaljivu retoriku, i pogrešan „informativni“ sadržaj te ton svojih poslanica, oni moraju biti otvoreno proglašeni kao namjerni dezinformacijski stručnjaci i propagandisti, javno dana istina kakvu zahtijevaju njihove laži, a onda žestoko ignorirani sve dok ne ostanu bez dovoljnog broja čitateljstva ili slušateljstva koji ih drže na životu.
Da je ikoji od ovih samo-prozvanih novinara-patriota pravi borac za dobro cijelog čovječanstva prestao bi sa medijskom halabukom, izostavio političko prozivanje imena, prestao sa svim beznačajnim i razdjeljujućim glupostima, i odmah bi se započeo suočavati sa istinama o tome tko i što nas stvarno sve uništava, te na koji način možemo svi zajedno uzvratiti udarac. Oni nas prodaju neprijatelju sa svakim svojim praznim pričanjem i urlanjem koje suprotstavlja jednu demografsku, rasnu, socijalnu, političku ili religijsku skupinu psihološki normativnih [koji funkcioniraju u svakom segmentu; koji su uzor; etični, moralni; kakvi bi svi trebali biti] ljudi drugoj, ili koje prikazuje bilo koju grupu ili kao više u pravu ili više u krivu od druge. Hrabre nas da nastavimo biti zaslijepljene žrtve umjetno iskonstruiranih „razlika“ koje su nam natovarene kako bi nas smišljeno zbunile i kako bi zamračile istine o našoj prirodi, neprijateljevoj prirodi i o groznoj situaciji planeta i nas kao vrste.
Naravno, kod njih kao i kod svih nas, najteža bitka koju treba pobijediti jest ona koja se odvija u nama. Na razini osobne odgovornosti moraju postići najveći mogući stupanj poštenja, integriteta, hrabrosti, poniznosti, i mnogo čega drugog, (u individualnom i krajnje osobnom ratu za kontrolu nad vlastitim umom i dušom) a u čemu su ovi novinari uistinu zatajili. Čini se da se još nisu zamarali time da se pokušaju boriti makar za vlastito oslobođenje od cijeloživotne indoktrinacije netrpeljivošću, pristranošću, predrasudama i drugim potpuno pogrešnim pretpostavkama o našoj „ljudskoj prirodi“ koje su nam trubljene svima u mozak. Ukotvljena unutar najotpornijeg mjesta od svih, njihovog vlastitog uma, uvjetovana, iracionalna vjerovanja, koja oni ignoriraju, kroz njih rade na tom da nas održe nemoćnima.
Ti stari i udobni termini pojačavaju naviknutost kojom smo, cijele naše živote do sada, svi uvjetovani, bilo suptilno ili otvoreno, da ili volimo ili mrzimo ovu ili onu skupinu, da mislimo kako su vanjske razlike razlog da ili prihvatimo ili odbacimo jednu skupinu naše braće i sestara bića ili drugu. Konstantnim poticanjem da nastavimo zajedno sa njima ili voljeti ili mrziti iste te stare stvari, pomažu da nas se sve privede u klaonice pravog neprijatelja.
Dok monstrum, koji nas dolazi sve požderati, jeste sve te stare stvari, a i više, sve su to samo simptomi neprijateljeve prave naravi i prisutstva. Borba sa simptomima, jednim u trenutku, iz stotina različitih smjerova, neće izliječiti uzrok kancerozne i pandemijske bolesti tjelesnog čovjeka koja nas sve jede. Liječenje simptoma, isključivo, će kao rezultat imati smrt pacijenata, u ovom slučaju potencijalno cjelokupnog ljudskog roda i planeta Zemlje. Ovaj put se moramo suprotstaviti uzroku i iskorijeniti njegovu sposobnost da nam ikad ponovo naudi ili nas napadne, ili će u suprotnom sve nestati.
Istina preko i iznad svih drugih geopolitičkih, socioekonomskih, demografskih, vojnih, osobnih i psiholoških istina jest ta da smo gotovo svi na meti za istrebljenje istinske globalne patokracije.
To su stvarni ulozi, i stvarni problemi. Dopustite da vam sjedne. Naviknite se na to.
Patokracija je prvi i još uvijek jedini točan termin koje je čovječanstvo imalo da bi objasnilo značenje zla koje je oduvijek naganjalo pozicije moći i carstva privilegija, od uvijek, u svim civilizacijama, i u svim vladama. Naučite ga. Naučite njegovo značenje i širite ga što je dalje i šire moguće. Pročitajte i naučite lekcije o njemu kao da su vaš vlastiti život i životi svega i svih koje držite za najmilije ovisni o tome, zato što, uistinu, oni jesu.
Termin patokracija sadržava u sebi i uzrok(e) stanja koje nas povrjeđuje i ključeve do sredstava za uspostavu neophodnog zajedništva za protunapad. Ono čak sadržava nadu stvarnih i trajnih sredstava za konačno izliječiti ovaj svijet od sablasti zla u ljudskom obliku. Svatko tko nastoji naučiti što stvarno nije u redu sa ovim svijetom, i kako su se stvari dovele tu gdje su danas, treba samo kliknuti na link prema Političkoj ponerologiji (link prema knjizi će vas čekati na kraju ovoga prijevoda), te pročitati. Pročitajte ju onoliko puta koliko je potrebno da bi vam potpuno „ušlo“ i „sjelo“. Ondje će tražilac pronaći činjenice, istinu. Nema jedne riječi u njoj koja bi se trebala preskočiti ili preletjeti olako. Nema razloga pretjerivati ili uopće početi procjenjivati vrijednost dara kojeg je stari dr. Andrew Lobaczewski, dr.med, ostavio svim ljudskim bićima.
Znati ćete kad tamo stignete, kad dosegnete svijest o objektivnoj realnosti. Doći će trenutak takve unutarnje reakcije na ovo snažno i imperativno znanje koje je dr. Lobaczewski spasio od uništenja i proslijedio dalje nama da ćete znati. U dubinama uma i duše više ništa nikad neće za vas biti ponovo isto; vaše razmišljanje, gledanje, življenje, a posebno vaše postojanje, NEĆE više biti isto, nikad. Na otprilike sredini mojeg trećeg čitanja Političke ponerologije, istina iz nje konačno je izbila u cjelini.
Ne, Toto, NISMO više u Kanzasu, i ne možemo se više nikad vratiti u Kanzas, ne u isti onaj koji smo ostavili iza sebe, nikad više. Može samo nastaviti naprijed. Od krucijalne je važnosti da započnemo živjeti i ponašati se u skladu sa ovom i neophodnim znanjem o nama, patokraciji i našim dvjema ljudskim prirodama [naravima]. Možemo samo ići naprijed stazama da bismo pristigli i imati vjere da ćemo, ako naučimo živjeti prema ovoj novoj svijesti, imati šansu jednoga dana izgraditi novi Kanzas [i sve druge države svijeta] koji će u stvarnosti biti ono što smo samo obmanuti vjerovali da je bilo i prije.
Opstanak našeg ljudskog roda i jedinog planeta koji je naš dom zavisi o svakom od nas da li ćemo naučiti činjenice koje se nalaze u ovome tekstu a onda o informiranju što je više moguće drugih oko nas o osnovnim istinama u njima. Sve dok većina nas, globalno, ne nauči istinu, opasnost će nastavljati biti sve veća, kao i užasi koji će biti naneseni čak i sve većem broju nas svakoga dana. Ipak, čak i prvo, brzo čitanje Političke ponerologije će opskrbiti čitatelja prvom dotad otkrivenom pravom jasnoćom, prvim osjećajem da stvarno JESTE moguće razumjeti, napokon, konačno napokon, preko dokaza sastavljenih od čvrstih činjenica, znanstvenog istraživanja i dokaza, uzroke cijele noćne more koja ražalošćuje našu modernu stvarnost. Oni koji žele znati istinu naći će je tamo. Nije ugodna, ali je, napokon, jedini zdrav odgovor na pitanja „Što NIJE U REDU sa…?“ „… ovim ljudima“, „… ovim svijetom“, „… ovom vladom“, i mnogo, mnogo više.
Jednom kad je pročitate, jednom kad apsorbirate njeno značenje, tada ćete također shvaćati još jednu činjenicu.
Svi slijedeći su podjednako krivi, podjednako pogrešni, a sada i podjednako ZASTARIJELI pojmovi: kapitalizam, socijalizam, komunizam, federalizam, republikanizam, demokracija, monarhija, konstitucionalna monarhija, liberalizam, konzervatizam, i svi drugi -izmi, -arhije i -okracije.
Sa značajnom iznimkom plemenskog matrijarhata u lovačko-sakupljačkim i nomadsko-stočarskim društvima i čiste, jedan-na-jedan razmjene dobara i trgovine, sve što sada vlada, ili je ikad vladalo, ljudskim bićima u sistemima sa jednom od ovih završetaka, -izam, -arhija i –okracija, su patokratske laži, namjerno obmanjujuća sredstva kontrole smišljena kako bi postupno uvela sve veći broj ljudskih bića u život pod patološkim sistemima vladavine i kontrole.
Sjeme patokracije je postojalo unutar svake inherentno [prirođeno] krute i/ili hijerarhijske ljudske socijalne, religijske, ekonomske, političke ili državne strukture koja je ikad izmišljena, od najstarijih pa do današnjih. Sa svakom novom generacijom ljudi, povijesno, patokracija se povećavala, eksponencijalno, u brojkama, vrstama i stupnjevima kontrole nad ne-patološkim ljudskim bićima. Danas živimo u vremenima kad se njena kontrola konačno proširila nad gotovo 100% normativne ljudske populacije na gotovo 100% nastanjive površine Zemlje. Svaka akcija koju sada poduzmemo a koja ne pomaže da se suočimo sa našim prijašnjim neuspjesima, shvatimo stvarnost naše situacije i ubuduće reagiramo adekvatno je isto kao je isto kao da djelujemo u korist patokracije.
Dr. Lobaczewski lijepo sumira poricanja staro-školskih mislilaca i optuživača koji jednostavno ne mogu i neće promijeniti svoje mišljenje, odbijajući čak i istražiti a kamoli prihvatiti, poduprijeti i ispričati činjenice: „Branitelji prirodnog pogleda na svijet imaju tradicije, beletristiku, čak i filozofiju na svojoj strani. Oni ne shvaćaju da tijekom današnjeg vremena, njihov način shvaćanja životnih pitanja čini bitku sa zlom još problematičnijom.“ |...|
Kada samoproglašena opozicija, nezavisni i alternativni kritičari nastave dijeliti stare, lažne oznake, bajke i mitove, kad nastave prebirati strune stare harfe, sve nas izdaju, i vrijeme je da to prestanemo prihvaćati. Nije važno da li to čine iz elementarnog nedostatka osobnog integriteta, ili kako bi zaradili koji dolar više ili iz lijenosti da istraže činjenice. Oni nam svima nanose smrtno opasnu štetu kad god ojačavaju i ponavljaju stvari koje su danas jasno dokazane kao lažne, ili kad koriste riječi koje su smišljene kako bi potakle vrstu emocionalne reaktivnosti, svrha koje je ukidanje našeg kapaciteta za više misli.
Odnosno, provociranje emocionalizma i reaktivnosti kod drugih je klasična patokratska taktika za kontrolu uma, i omiljeno psihopatsko opčiniteljsko oružje protiv normativnih ljudskih bića.
Imajmo to na umu od sada pa nadalje. Kad proučavamo internetske časopise ili čitamo novine, kad slušamo „stručnjake“ dok razjašnjavaju bilo koju temu, ili kad gledamo govore javnih osoba, zapitajmo se da li prezentirani materijal odgovara umu i razumu ili teži izmamljivanju i raspirivanju isključivo emocionalnih reakcija gdje to što govore nije nužno usko vezano za informacije i predmet rasprave. Takvo postupanje može se pokazati od neprocjenjive važnosti učeći nas raspoznavati tko je a tko nije suradnik u patološkom pothvatu uništenja ovog svijeta i čovječanstva. Oštrim promatranjem, možemo i moramo, odrediti tko radi a tko ne radi za patokraciju na ovaj ili onaj način.
Sve nade za naše puko preživljavanje ovise o našoj pobjedi, osobnoj i kolektivnoj, o središnjoj borbi suprotstavljanjem i poražavanjem emotivnosti, netočnosti, netočnosti, iskrivljavanja, iracionalnosti i laži, „zatamnjenih naočala“ za naučene i uvjetovane projicirajuće procese, poricanja i navike patološkog razmišljanja ukotvljenih u nama.
Kao što je sam dr. Lobaczewski sročio: „Razvijanje i populariziranje objektivnog psihološkog pogleda na svijet moglo bi značajno proširiti mogućnosti suočavanja sa zlom putem razumnih djelovanja i odgovarajućih protumjera.“
Da mī, pokret istine, nezavisni, alternativni, na činjenicama zasnovanih i slobodnih informacija proponenti, pisci, novinari, članovi tiska, izdavači, blogeri, forumaši ili što još želite, trebamo i moramo učiniti implementaciju „razvoja i populariziranja objektivnog psihološkog pogleda na svijet“ svojim prioritetom broj jedan je očito. To je vjerojatno najkritičnija služba za dobro cijelog čovječanstva koju je ijedna generacija komunikatora ikad izorganizirala. Sa činjenicama koje su sada pred nama, koje neosporno potvrđuju postojanje organizirane i globalno aktivne, visoko sofisticirane ponerološke patokracije, fonte i centra svih svjetskih događanja/afera, moramo razotkrivanje doslovne i lako dokazive umne poremećenosti naših aktualnih vođa, i drugih istaknutih ličnosti širom svijeta, učiniti našim primarnim fokusom i ciljem.
Naslovna stranica, svakidašnje novosti iz svijeta, makar u našim vlastitim krajevima, moraju razotkriti pred očima javnosti doslovnu umnu poremećenost svjetskih vođa i njihovu iracionalnu, bazičnu i dobro demonstriranu nesposobnost ispunjavanja zahtijeva koje donose njihove pozicije. Kad se sa njima sukobljavamo u političkom, socijalnom ili ekonomskom području, ili u ijednoj drugoj konvencionalnoj sferi, sukobljavamo se pod njihovim vlastitim uvjetima, i svaki ćemo put izgubiti. Njihovi su uvjeti apsolutne laži koje potpuno maskiraju središnju, najvažniju točku o njima i o svemu što su učinili ili će učiniti. ONI SU MENTALNO POREMEĆENI.
Borimo se stoga sa njima na osnovi činjenice: isključivi i cijeli uzrok svega što ih muči, a time i nas, je njihova fundamentalna umna poremećenost, njihova patološka, ponerološka, kolektivna i individualna mentalna poremećenost. Iznimno je dvojbeno bi li mnogi od onih koji obitavaju u visinama moći na i nad ovim planetom i njenim narodima, mogli, ili htjeli, proći osnovne testove kompetencije i psihološke testove koji se koriste u vojnim i policijskim odsjecima i tribunalima.
Vrijeme je da pred javnošću učinimo uobičajenima i konstantnima sve ove riječi, a i druge srodne: patološki, psihopatski, sociopatski, obmanjujući, poremećaj osobnosti, poremećen, presenilna demencija [bolest koja zahvaća memoriju, razmišljanje i druge kognitivne funkcije kod ljudi mlađih od 65 godina], kognitivna demencija [spoznajna], paranoidan, suicidalna ideacija [misli o počinjenju ubojstva, planiranje ubojstava], konspirativan, fiksativan [foksacija-stanje u kojem osoba postane snažno i prisilno opsjednuta vezivanjem za drugu osobu, biće, stvar ili pojavu], neodgovoran, iracionalan, a dodajmo im nove doboko istinite termine: patokrat [pripadnik umno bolesne vladajuće klase], patokratski, ponerogenetski [koji se tiče geneze zla u politici], ponerološki, ponerologija [nauka o prirodi zla u politici], psihofag, psihofagija (mnogo preciznija riječ za opisivanje psihopatije i psihopata, znači žderač uma i duše), psihofagski.
Sve su to činjenični, znanstveni i klinički termini. Svi oni precizno, istinito opisuju ponašanje i ideaciju koju na dnevnoj bazi demonstriraju vladari našega svijeta. Njihova je umna poremećenost očigledna u njihovim govorima, njihovim djelima i svemu drugome vezanom za njih u svakome trenutku. Razotkrivanje tih javnih ličnosti koje se tako dobro uklapaju u ove termine, pripisivati im činjenice o njihovoj mentalnoj poremećenosti u svakoj prigodi, trebao bi biti naš primarni fokus, zato što ovo JESTE istina potvrđena u njihovim bezbrojnim lažima. Uzrok laži JESTE, i oduvijek je bila, njihova mentalna poremećenost.
Moramo istodobno identificirati i eliminirati naša uvjetovana gledišta u pogledu prirode zla sa kojim se suočavamo. Umovi svih ljudskih bića jesu i nastaviti će biti primarno bojište, i najteže od svih za pobijediti, u ovome ratu za naš vlastiti opstanak. Svi mi, koji tražimo i cijenimo objektivnost, činjeničnu istinu o sebi, našem društvu, našem pogledu na svijet pa čak i o samom svemiru, smo najstvarniji borci koji su ikad mogli živjeti.
Danas se nalazimo na crtama bojišnice Rata za prevladavanje ljudskog zla. Ovo više nije tvrdnja religijskih, filozofskih ili moralnih principa nego jednostavna, gore nego strašna, znanstvena činjenica.
Esej:
Jedina razdjeljujuća linija među ljudima je stvarna, odnosno oduvijek je bila. Moramo naučiti što je ona i naučiti živjeti u skladu s tim.
Cjelokupni ljudski rod, svaki i posljednji njegov pripadnik, trpi podjednaku opasnost. Citirajmo tog istaknutog i poniznog čovjeka istine, Benjamina Franklina: „Ukoliko se ne uhvatimo svi zajedno, oni će nas uhvatiti svakoga odvojeno.“ [engl. "If we do not all hang together, they will hang us all separately."] Drugim riječima, radi se o već ozbiljnoj, svjetskoj prijetnji.
Danas smo u mega krizi konačnog obračuna čovječanstva sa zlom koje gazi Zemlju u ljudskoj formi. Ono je progutalo većinu našega svijeta, i previše je nas, koji se iskreno brinemo zbog drugih i koji želimo da Zemlja i prosječan narod žive u miru, povučeno u borbu jednih sa drugima oko toga prosto koja je vrsta ili aroma zla u progresu. Mi smo, do sada, bili nesposobni razabrati jednostavno koji je smjer, u stvarnosti, suprotan njima, patokraciji, kako bi tad primijenili otpor u pravom smjeru ili na pravi način. Međutim, naša razmišljanja o njima i odgovaranja [reakcije] pomoću stotina različitih negativnih riječi koje su oni izmislili, izmanipulirali, izokrenuli i u čijem su korištenju dugo bili eksperti kako bi stvarali podjelu, SU sada ZAVRŠENA.
Bešćutno smo i namjerno zaklopljeni i razdvojeni mnoštvom krajnje besmislenih, kruto definiranih i strašno ograničavajućih kutija, iluzornim opravdanjima kako bi razne grupe ljudskih bića bile refleksivno uvjetovane da preziru jedna drugu. Sve naše postojeće i povijesne, za grupe vezane „razlike“ su sada irelevantne otkrićem jedne činjenične, znanstveno utemeljene i dokazive razlike koja nam je razjašnjena djelima Andrewa Lobaczewskog, dr. med., autora Političke ponerologije.
Njegovo jezovito činjenično, objektivno znanstveno istraživanje, klinički podaci, studije i analize slučajeva otkrivaju da postoji samo jedno pitanje razlike koje je ikad bilo ili će ikada biti ispravno pri dijeljenju ljudskih bića, u dva odvojena kampa. Ta dva kampa uistinu i apsolutno ne mogu koegzistirati u harmoniji jedan sa drugim. Do sada nikad nisu. Isključivi uzrok ove nemogućnosti harmoničnog suživota jest taj što je jedna od tih grupa, ona koja je konačno razvila globalno organiziranu i sofisticiranu patokraciju, vrlo vjerojatno da nas sve poubija, konstitucionalno nesposobna, prema zakonu svoje prirode, u skladu sa jednostavnim pravima na neuznemiravano postojanje ostatka čovječanstva, živjeti slobodno i biti u stanju, bez restrikcija, uplitanja ili straha od nepravdi, izabrati i miroljubivo slijediti vlastite životne putove.
U dva kampa čovječanstva raspodjeljuju se: urođeno kooperativan tip, „živi-i-neka-žive“ [„live-and-let-live“], normativna ljudska većina, dobrih 80% ili više od ukupne ljudske vrste, i urođeno agresivan i predatorski tip, vrlo mala manjina do 20% najviše, koji su krajnje nesposobni kontrolirati svoje prirođene potrebe za vrebanjem, dominiranjem, te čak mučenjem i ubijanjem, u različitom stupnju, svih koji su drukčiji od njih. Vjerojatno je da je stvarna razlika u omjeru i veća od 80% naprama 20%, više je vjerojatno 90% naprama 10% ili više.
Zašto i kako onda može tako malena manjina unutar ljudske vrste imati kontrolu nad gotovo svim teritorijima i narodima Zemlje? Zato što su beskrajno obmanjivi, prepredeni, okrutni, proračunati i nemilosrdni u svojoj agresiji prema normativnom čovječanstvu, nemajući sposobnost savjesti ili ozbiljnog vezivanja i privrženosti prema drugima. Najviše što se ikad približe stvarima kao što su lojalnost, obitelj i i ljubav jeste putem intuitivnih, poneroloških veza koje imaju jedni sa drugima. Takve veze se tako uvijek jedna s drugom stapaju, prema vrlo tipičnom, predatorskom, lovačkom mentalitetu i metodologiji, u formacije poneroloških unija, asocijacija, a sada, u konačni ekstrem, globalnu ponerološku patokraciju, oduvijek i zauvijek u svojoj beskrajnoj, naprasitoj potjeri za novom i boljom predacijom [odnos grabežljivca (predatora) i plijena] normativnih ljudskih bića.
Doveli su nas do današnjeg ruba istrebljenja prosto varanjem, laganjem, krađom, preobraćanjem, opčinjavanjem, zastrašivanjem, napadanjem, ubijanjem i brutaliziranjem normativnog čovjeka, još od pretpovijesti. Njihova najdraža i najdjelotvornija taktika je varanje. Ono je također i najjače oružje protiv nas. Ono što najviše žude ukrasti, pomoću svoje besprimjerne obanjivosti, jest uvjerenje, dobru vjeru, povjerenje pa čak i ljubav normativnih ljudskih bića, a oduzimanje svih naših sredstava za život, dobara i poslova također je za njih lijepa „povlastica“.
Ovo nigdje nije veća činjenica nego kod njihovih sredstva i načina da u nama probude, a onda izdaju zbog vlastitih sebičnih dobitaka, vjeru i povjerenje u njih da će učiniti što su i kako su rekli da će učiniti, da će održati svoju riječ, da će se držati zakletvi koje su položili, da će djelovati u skladu sa obećanjima koja su dali ili poštivati dogovore oko kojih su se sa nama složili u dobroj vjeri. Oni to nikad ne čine, nikad nisu i nikad neće: NIJE u njihovoj prirodi da tako postupaju. Oni ne mogu postupati s poštenjem ili integritetom, nikada, čak niti u svojim vezama, unijama i asocijacijama sa drugima kao oni. Čak će u međusobnim vezama nasamarivati i varati, zlostavljati i iznevjeriti. Rođeni su bez sposobnosti empatije [suosjećanja] i bez kapaciteta za istinu.
Ovaj je članak zahtijevao nekoliko revizija zato što se pokušaj obračuna sa nekim od najvećih pitanja života i smrti u ljudskoj povijesti ne može odraditi dobro a također i brzo, ili lako, makar ja ne mogu. Cijeli pothvat je zastao kad sam uzaludno počeo tražiti jednu riječ koja bi jasno prenijela pravu dubinu i širinu bezdana koji razdvaja normativno ljudsko biće od rođenih predatora u ljudskom obliku poznatih kao PSIHOPATI. Bez obzira kako sam miješao sufikse, prefikse i korijene, iz grčkog, latinskog i drugih jezika, ništa nije moglo niti htjelo objasniti njihovu unutarnju pustoš, njihov apsolutni nedostatak empatije, ljubavi, lojalnosti, odanosti, prijateljstva, samilosti, milosti i svih drugih sličnih karakteristika normativnih ljudi, nedostaci koji su u srži psihopatove prirode.
Više od tjedan dana nakon što sam zapeo na tome, poslao sam e-mail Lauri Knight-Jadzyk, objavljivačici originalne verzije ove analize i eseja, u kojem sam joj objasnio poteškoću. Rekla je da će mi se javiti glede toga par dana kasnije. I uistinu jeste. Kad sam prvi put pročitao njezin prijedlog, jeza mi je prošla niz kralježnicu. Ustupila je riječ koju bi bilo mudro da svi naučimo, i koristimo je pored, a možda čak i umjesto psihopat. Njome možemo uistinu opisati ove duhovno prazne, zlobne humaniformne [koji izgledaju poput ljudi] predatore koji hodaju među nama, prerušeni u nas. Oni nam čine nezamislive [količine] štete, doslovna zla sa takvom lakoćom, tako automatski i tako uporno kao što udišu zrak.
Laura je napisala ovo u svojem odgovoru: „|..|Sijevnulo mi je da je prava priroda psihopata „crna rupa“, da tako kažem da je – „žderač duše“. |..| Pa, onda pomislih: što je sa psihofagijom – proždiranjem duše. Ono što zovemo psihopat u stvari je psihofag – žderač duše.“
Svatko tko je imao „povlasticu“ bliskog, osobnog susreta sa psihofagom, najzlobnijim od humaniformnih predatora, znati će točno što ovaj novi termin znači i koliko je snažno prikladan. Oni koji nisu imali jedno takvo iskustvo se najtoplije savjetuju da ovu riječ uzmu k srcu i da im služi ne samo kao znanje već kao upozorenje.
Postoji bezdan koji se ne može premostiti sa niti jedne strane linije. Pored mnogobrojnih materijalnih, emocionalnih i psiholoških šteta koje čine, oni su PSIHOFAGI; oni IZJEDAJU naše DUŠE. Kao pojedinci, kao nacije i kao svijetom raširena ponerološka patokracija usredotočena na porobljavanje i uništavanje Zemlje i ljudske vrste, oni žderu naše duše. Kako riječ psiha [duša] ima iste korijene kao i riječ psiho, psihofagija također obuhvaća njihovo izjedanje našeg sjedišta svijesti, naših mozgova, naših emocija, naših umova. I naravno, između ostaloga što kradu, jedna od najgorih, najtrajnijih šteta koju počinu jest krađa našeg emocionalnog blagostanja, našeg povjerenja, samopouzdanja, nade, snova i, i najgore od svega, naših srca. To je stoga čak i snažniji, prikladniji i točniji opis. Oni pohlepno konzumiraju sve te elemente koji su najključniji za naša bića [postojanje] i prirodu [narav]. Prvo izjedaju naše umove i dušu i srca, a onda isto tako i sve ostalo što nam je neophodno.
Najmoćnije pojedinačno oružje koje imamo i možemo upotrijebiti protiv njih jest da znamo i govorimo istinu o njihovoj prirodi, što univerzalnije što je moguće, diljem globalne, ljudske zajednice i svijesti. Jedini način za njihovo sigurno poražavanje jest preoteti im svaku mogućnost i priliku da nastave glumiti da su kao mi, razotkriti ih pred očima cijeloga čovječanstva kao humaniformne predatorske psihofage što jesu.
Neizbježno moramo uskratiti patokraciji, i cijeloj njihovoj psihofagskoj vrsti, zauvijek, ikakvu šansu da dobiju pristup pozicijama moći nad životima i poslovima drugih. Ukoliko se sad ne ujedinimo i zaustavimo njihovu patokraciju, a onda ih humano izdvojimo iz društva osjetljivih normativnih ljudskih bića zauvijek, oni će uspjeti u pretvaranju Zemlje u dimeći pepeo od ruševina u vrlo predvidljivoj budućnosti. To što će [možda] također uništiti i sebe, u svom nekontroliranom nagonu da unište nas, je nešto što za njih doslovno nema značenja. Izvan njihovih sposobnosti je zamisliti a kamoli duboko promisliti o negativnim posljedicama vlastitih postupaka.
Stari termini koji su nas prije razdvajali u suprotstavljene grupe, svi oni, suprotstavljali su nas obmanjivo jedne drugima isključivo na osnovi grupne identifikacije ili pripadnosti. Pojedinci, koji su u suštini daleko više slični nego različiti, su podijeljeni u grupe lakim i obmanjivim definicijama zasnovanima na površinskim karakteristikama koje nemaju nikakve veze sa pitanjima istinite, temeljne i ključne, individualne prirode ljudskoga bića. Jedna i jedina razdjeljujuća linija jest da li je bilo koji navedeni pojedinac, bez obzira na ikoje i sve grupne definicije koje su ikad bile poznate ili izmišljene, umno zdrav ili umno poremećen, racionalan ili iracionalan, logičan ili patološki [engl. patho+logical], samilostan/empatičan ili psihofagičan.
Ovo je, u biti, jedina postojeća i povijesna podjela ljudskih bića u odvojene i nepomirljive grupe koja je znanstveno ispravna. Ona izdržava test potpune predvidljivosti ponašanja bilo koje uzete pojedinačne osobe prema drugom pojedincu, kroz čitavi životni vijek, i preko [neovisno o] svake zamislive rasne, spolne, vjerničke, demografijske, jezične, kulturne, dobne, religijske i svake druge podjele. To je to i, ukratko, to je sve: da li je osoba umno zdrava, racionalna, logična i empatična, ili je umno poremećena, iracionalna, patološka i psihofagična.
Sve do sad smo mi ljudi bili indoktrinirani da preziremo, da se bojimo, da se dijelimo i da zlostavljamo jedni druge na osnovi „razlika“, kao što je to da li je netko transseksualan ili heteroseksualan, da li ima tamnu kožu ili svijetlu kožu, da li je bogat ili siromašan, da li je formalno educiran ili nepismen, muško ili žensko, i najviše i najgore od svega, na bazi religijskih odabira i/ili indoktrinacije. Niti jedan od tih aspekata kolektivnih ili skupnih ljudskih ponašanja ne označava nijedne trajne i univerzalno primjenjive prediktore [predskazivač - osoba ili stvar koja predviđa] ponašanja pojedinaca. Programirani smo da vidimo čovječanstvo kao sekundarno po važnosti i podređeno našim grupno-orijentiranim identifikacijama. Ti grupni aspekti su potpuno definirani našim jukstapozicijama [stavljanjem (zamišljanjem) jednog pored drugog radi uspoređivanjima] i naklonostima prema drugima, ne prirodom naših vlastitih bića.
To je jedna od ključnih, fundamentalnih laži iskorištenih za uspostavu i održavanje patokratske manipulacije i kontrole. Jedna je od najvećih, najpokvarenijih, najstarijih, najpodmuklijih i najskupljih laži, ikad izrečenih ljudskom rodu, da je nečije „članstvo“ u nekoj grupi, bilo da je odabrano ili posljedica genetike, nepovoljnih ili sretnih prilika ili društvenih pogleda i/ili prisile, ispravnije i važnije od nečije vlastite, individualne, osnovne ljudske prirode. Razmislite o tome na trenutak, pustite da vam sjedne.
Religije bazirane na dogmi i doktrinama sve propovijedaju kako je sigurno da je njihova religija jedna i jedina koja je istinita a njihov bog jedan i jedini koji je stvaran. Svi takvi religijski konstrukti [produkti konstruiranja] su upotrebljavani, posljednjih nekoliko tisuća godina, kako bi se stvorila opravdanja za ubijanja, mučenja i pokoravanja drugih. Oni su davali obrazloženja i racionalizacije zbog počinjenih krađa cijelih kontinenata od njihovih zakonitih, autohtonih stanovnika. Sada, konačno, oni su razlog upetljavanja cijelog planeta u nepobjedivu igru pokolja sudnjega dana, a sve je učinjeno za volju, slavu i u ime jednog ili drugog od ovih mnogih „jednih i jedinih pravih“ bogova i religija.
Izazivanje svake zamislive i nezamislive štete drugim ljudskim bićima, iskaljivanje nepodnošljivih užasa i pustošenja globalno, i počinjavanje svih zala koja postoje, koja su ikad postojala i koja će postojati, sve je u ime njihove pravednosti i njihovih bogova, a istina je da su sve organizirane, dogmatske religije na licu Zemlje ponerološki, psihofagski, opčiniteljski konstrukti koji su korišteni da bi se razvilo današnje stanje patokratske globalne krize. Iz kojih god da izvora vuku svoju originalnu inspiraciju, istina svih dogmatskih religija jest da su uvijek sve bile korištene od pohlepom inficiranih, umno poremećenih, zlobnih humaniformnih predatora za preobraćivanje, indoktrinaciju, prinuđivanje, dominiranje, pljačkanje, zlostavljanje i čak ubijanje svih normativnih, racionalnih i umno zdravih ljudi koji su se usudili ne složiti sa tvrdnjama o njihovom ultimativnom autoritetu i pravu. ZLO JE ŠTO/KOLIKO ZLO ČINI. [EVIL IS AS EVIL DOES. – opisno: ljudsko zlo se mjeri djelima i ponašanjem, ne grupnim pripadnostima]
Čak i izvan konstrukta dogmatskih religija, svi standardni razdjeljujući pravci i za grupe vezani termini identifikacije demoniziraju i naglašavaju razlike ljudskog karaktera, ponašanja, izgleda, djelovanja ili kulture, koje u stvari postoje samo na društvenoj, vanjskoj i površinskoj razini bića. Vanjske razlike ne odražavaju nužno nijednu bitnu razliku u osnovnoj, individualnoj prirodi potpuno umno zdravih, logičnih, racionalnih i empatičnih ljudskih bića. Prosto su stvorene da izgledaju nepremostivo nenormalnom, iracionalnom, patološkom, psihofagskom, ponerološkom prevarom, pretjerivanjem, manipulacijom i uvjetovanjem. Ova obmana, brojeći kroz stoljeća skuplja od svih, jest ono što moramo naučiti prepoznati i snažno odbiti, imenujući ju u skladu s onim što jeste: ponerološko opčinjavanje, skup paramoralizama, smicalica i laži. Moramo doći do toga da ju vidimo, poznamo i odbijemo ponovo više ikada biti uvučeni u nju.
Uistinu, ako smo do sad uopće išta naučili, to je ovo: naša priroda, tko smo i što smo kad nas nitko drugi ne gleda, kad nas nikakve kazne za loše ponašanje ili nagrade za dobra djela neće sustići, je najvažniji i najveći dio našeg bića. Postojanje kad smo sami i neviđeni JESTE tko i što u stvari jesmo.
Činjenica je da kad je unutarnji, osnovni karakter pojedinca potpuno normativan, potpuno umno zdrav, racionalan i empatičan, tad je to biće potpuno suprotstavljeno, neopozivo suprotstavljeno, temeljnoj prirodi patokracije. Čovječanstvo sad može, nakon jako dugo, poništiti uvjetovanje grupnog mišljenja i zaustaviti odbacivanje svojih prijatelja zbog patokratiske kaljuže netrpeljivosti i nametanja negativnih uloga uslijed beznačajnih razlika samo u izgledu. I ako tako ne učinimo imati ćemo na kraju samo sebe za okriviti za konačno istrebljenje od strane patokracije.
Sada moramo prestati govoriti o prošlosti: nema više privrženosti ili odanosti nijednoj od prošlih pripadnosti, identifikacija i perspektiva na koje smo dosad gubili vrijeme. Ne možemo biti ono što smo bili, nikad više, u svijetlu ove nove osviještenosti. Ako itko od nas, možda čak i većina, hoće preživjeti, moramo postati ono što je sad potrebno. Današnjica nosi prijetnju koja je totalna, i neuspjeh da ju se upozna, zbog toga što se želimo držati starih i pogrešnih razlika kojima smo namjerno uvjetovani, da bi se spriječilo naše ujedinjenje, nije prihvatljiv. Svi ljudi koji imaju sposobnost zdravog, logičnog ponašanje, savjesti, suosjećanja i ljubavi su rođeni saveznici jedni drugima i rođeni neprijatelji patokraciji. Oni koji ustraju u držanju za stare podjele, etikete i eksterno definirane pretince, oni koji nastave biti žestoko fanatični i odlučni poticati dijeljenja među ljudima u ime laži, moraju biti prepoznati i razotkriveni kao ono što uistinu jesu, agenti patokracije, sami umobolni, iracionalni, patološki i psihofagski.
Moramo ispraviti svoje prijašnje pogreške i odmah početi raditi na eliminaciji reaktivnih emocionalnih okidača iz, ne samo naših javnih diskursa [razgovora], već iz vlastitih misli, vokabulara i komunikacija. Umjesto toga, najšire iskoristimo, na svaki način i u svakoj prigodi, ove nove riječi i točne pojmove, istinite pojmove. Svi mi koji smo im se do sada suprotstavljali padali smo ravno u jednu od njihovih najvećih zamki: „definiraj bitku prema vlastitim terminima [uvjetima].“ Do sada.
Dakle, ovdje su neki od naših novih termina: oni su doslovna, globalna PATOKRACIJA, umni bolesnici, ujedinjeni svojim urođenim nagonom i odlučnošću da unište sve koji nisu od, među, sa i poput njih. Drugim riječima, oni gladuju za tim da odstrane veliku većinu ljudskog roda i porobe ostatak da im služi i da ih zabavlja. Stvarna prijetnja JESTE patokracija, stvarni uzrok nje JEST umna poremećenost, stvarno pitanje JESTE razotkrivanje i zaustavljanje patokracijinog Rata protiv čovječanstva.
Više to nije pitanje politike, ili bogatstva, ili rase, ili klase, ili seksualne orijentacije, ili spola, ili religije, ili bilo kojih drugih razdjeljujućih etiketa koje smo bili indoktrinirani lijepiti na, oko i između sebe i međusobno.
Kao ljudska vrsta raširena diljem svijeta, više si ne možemo priuštiti djetinjaste luksuze homofobije, heterofobije, rasizma, clasizma, seksizma, ili ikoje druge vrste fobija ili –izama, a posebice ne bilo koji oblik ili vrstu zadrtosti ili fanatizma, religijskog ili nekog drugog.
Promijeniti jezik, rječnik naših misli i govora, svjesno, marljivo i logično, znači promijeniti i unutanje biće i naše odnose sa svima ostalima. To je poznato kao dijalektika, i jedno je od najmoćnijih oruđa za ljudski razvoj i promjenu koje postoji, kad se koristi u umno zdravoj, logičnoj i istino-afirmativnoj [potvrdnoj] maniri [načinu], i kad se primjenjuje konstantno, permanentno.
Kad se koristi kao što je neprijatelji čovječanstva koriste, dijalektika je moćno oružje iz arsenala za kontrolu uma. Sve do ovoga trenutka, oni su izmislili i kontrolirali kompletnu dijalektiku naše informiranosti [svijesti] i svih naših diskursa koji se tiču njih.
Ponovo: oni su izmislili i kontrolirali kompletnu dijalektiku naše informiranosti i svih naših diskursa koji se tiču njih, do sada.
Mi možemo i moramo preuzeti kontrolu nad vlastitom dijalektikom preko utemeljivanja i iskorištavanja našeg vlastitog seta termina i imena za njih, angažmanom istinitih riječi za konfrontaciju s njihovim lažima. Tada moramo raširiti Dijalektiku istine cijelim svijetom. Mi možemo, i moramo, prisiliti njih da se bore prema našim uvjetima odbijanjem da ih oslovljavamo, ili odbijanjem da im dopustimo da neizazvani pobjegnu neoslovljeni ijednim drugim terminima. Oni moraju i biti će suočeni, pri svakom koraku sa činjenicama o sebi. Individualno su psihofagi, a kolektivno su oformili ponerološku, političku, globalnu patokraciju.
Izvjesno je da umobolni i iracionalni pojedinci na pozicijama moći, kad budu izazvani činjenicama o osobnim i specifičnim simptomima umne poremećenosti, pri otvorenom javnom uvidu, u biti neće moći dokazati da su mentalno kompetentni i psihološki prikladni da ispunjavaju zahtjeve i odgovornosti svojih položaja, imenovanja ili drugih pozicija moći i javnog povjerenja. Razotkrivanje istine, razotkrivanje jedinog uzroka nevolja ovoga svijeta danas, agresivnog oblika umne poremećenosti koja stvara zlobne humaniformne predatore lišene svih skrupula ili savjesti, i toga da je ona doslovno inficirala i razboljela gotovo do smrti cjelokupnu strukturu moći, utjecaja i upravljanja svijetom oko nas, JE početak pravog rješenja. Kad kontroliramo temu i termine dijaloga, tumačenjem neosporne i dokazive istine, da oni nisu mentalno zdravi, cijeli balans se mijenja, i to ne u njihovu korist.
Oni znaju jednu vrlo moćnu činjenicu: veliki dio stvarne moći leži u posjedovanju i definiranju termina sukoba. Upravo zato stalno mijenjaju RIJEČI koje koriste da bi opisivali sebe, svoje motivacije, svoje ciljeve, da bi opisali i definirali svoje neprijatelje, itd., itd. Nejasne, zbunjujuće, lažljive, promjenjive riječi su njihovo najjače oružje. Zato nas je naše dopuštanje da oni definiraju bojište time što nastavljamo koristiti njihove stare izraze i što automatski prihvaćamo nove koštalo skupo. Zato je, bez sumnje, jedan od najvećih među najvišima iz njihove globalne patokracijske elite, Zbigneiw Brzezinski, sasjekao objavljivanje knjige dr. Lobaczewskog prije mnogo godina.
Da je čovječanstvo moglo, tad, naučiti ove činjenice, primijeniti ovu znanost, a naročito imenovati ove dvije, univerzalno definitivne ljudske podvrste, trenutna totalitarna noćna mora, Globalni patokratski rat protiv čovječanstva bio bi uočen, upoznat, i najvažnije imenovan kao ono što jest i zaustavljen u povojima.
Postoji samo JEDNA valjana razdjeljujuća linija.
Svi ljudi upadaju u jednu od slijedeće dvije podvrste, prema ponašanju, psihološki, emocionalno, intelektualno i u svim drugim pogledima. Sve druge proglašene razlike su površne varijacije. To su razlike koje dijele čovječanstvo prema samoj srži osnovne moždane strukture koja upravlja formiranjem osobnosti i vještinama razmišljanja, drugim riječima su to podjele srca, uma, duše, podjele bića i prirode [naravi].
Ljudi prve podvrste: oni koji su lišeni savjesti i empatije. Oni su patološki sebični, egocentrični i zaokupljeni samo sobom [egotistični]. Oni žude i teže posjedovanju, kontroliranju i crpljenju bez suzdržavanja ili obzira za potrebe i prava na život i postojanje drugih. Na cijeloj Zemlji, putem njihovog nagona da ili porobe ili eliminiraju svako ljudsko biće u potjeri za svojim sebičnim zadovoljstvima i ciljevima, ne postoji nešto kao „dosta je“, ma niti u cijelom univerzumu, čime bi zadovoljili svoju nezasitnu požudu i pohlepu ma što god da je predmet njihovih želja. Dobiti više onoga što najviše žele, u slučaju globalne patokracije sve dok ne posjeduje i ne upravlja svima i svime iz materijalnog svijeta ovoga planeta, na ovaj način ili onaj, i čineći to bez brige koga su možda povrijedili ili što su uništili, je sve do čega im je stalo. A kad dobiju sve, i dalje će željeti više. Oni nemaju sposobnost postati siti. Materijalno, zemaljsko, psihološko, ili drugo zasićenje u bilo kojem obliku ili pogledu za njih je nemoguće postići. Oni ne mogu osjetiti da je nastupilo.
(Opaska: najviše će 6% od cjelokupnog čovječanstva biti apsolutna, predana prva podvrsta, sa još dodatnih maksimalnih 12% onih koji mogu bili lako porobljeni od strane pojedinaca i grupa prve podvrste. Podatak preuzet iz Političke ponerologije Andrewa M. Lobaczewskog, dr. med., a dodatni komentari od Laure Knight-Ladczyk.)
Ljudi druge podvrste: oni koji imaju savjest i empatiju prirođenu njihovim naravima. Imaju puni kapacitet za poistovjećivanje i učestvovanje u iskustvima i emocijama drugih, i sposobni su obuzdati svoje ponašanje, nametanjem granica sebi temeljem razuma, logičnih parametara i temeljem obzira prema potrebama drugih. I ako su u početku gramzivi, oni mogu dosegnuti točku zasićenja, i neće se uključiti u namjerne postupke oštećivanja i uskraćivanja potrepština i prava drugima kako bi dosegli svoje ciljeve, niti će drage volje lagati, varati i krasti da bi to uradili. Oni više vole i nastoje živjeti u mirnom, općem „živi-i-neka-žive“ stanju, u dijeljenju, pristojnoj daj i uzmi maniri, u traženju interaktivne i integrirane, dinamičke zajednice sa drugima, bez obzira na razlike koje drugi mogu posjedovati u odnosu na njih.
LJUDI PRVE PODVRSTE SU UMOBOLNI, psihofagski, humaniformni predatori, istinski i neizlječivo, patološki sebični i pohlepni. Ti ljudi su apsolutisti: oni ne mogu prosuđivati; oni ne mogu pregovarati; oni ne mogu stvarati kompromise; oni se ne mogu miroljubivo slagati ili ne slagati; oni su pogonjeni da preobraćuju druge na vlastite putove i da ih kontroliraju, a da unište one koji ne mogu biti preobraćeni i iskontrolirani; oni ne mogu, nikada, niti u najmanjoj mjeri, „živjeti i pustiti da žive“, kao ravnopravni drugima; oni ne mogu i ne formiraju ljubavne, međuzavisne veze, obveze i odnose sa drugima. Jedina iznimka u ovome je ta što ONI MOGU I HOĆE FORMIRATI PONEROLOŠKE UNIJE, GRUPE I ASOCIJACIJE JEDNI SA DRUGIMA u svrhu dobivanja više onoga što žele, kolektivnim spletkarenjem, povređivanjem i oduzimanjem još više svega, sve do, i uključeno, samih života, od ljudi druge podvrste.
Oni su nemilosrdni, nepravedni, puni predrasuda, nepošteni i obmanjivi, patološki egotistični, bez poštovanja, arogantni i puni mržnje, apsolutni suparnici [kompetitori], razarači, uzimaoci i izrabljivači, bezosjećajni, prevaranti i lažljivci.
LJUDI DRUGE PODVRSTE SU MENTALNO ZDRAVI, tradicionalni plijen prve podvrste: njih je moguće zadovoljiti, oni su racionalni, logični, kooperativni, nadmoćno, preferencijalno istinoljubivi, ponizni. Kad žude za dobitcima ili postignućima, za njih postoje granice, točke nakon kojih će stati stjecati i biti zadovoljeni sa onim što imaju. Oni mogu dijeliti ono što imaju sa drugima. Živjeti i dopustiti drugima da žive, biti u miru sa svijetom u kojem ima dovoljno za sve je njihov stvarni cilj i želja. Sposobni su činiti razumne kompromise, dogovarati se i živjeti prema dogovorima uz dobru vjeru u druge, ponašati se objektivno, biti samo-disciplinirani, obuzdani i časni, uzimati u obzir da su dobro i potrebe mnogih viši prioritet od zadovoljavanja njihovih vlastitih htijenja. Kada shvate da su u krivu ili kad otkriju da su nepažnjom naštetili drugome, oni će priznati svoje pogreške, osjećati iskrenu krivnju, sram i bol što su ih počinili, i učiniti sve u svojoj moći da isprave nepravdu ili ponuditi naknadu i kompenzaciju žrtvi.
Oni su koegzistencijalisti, slušači razuma; odgovorni; davatelji isprika; samilosni; pregovarači; oni koji brinu i dijele; mirotvorci; suosjećajni; davatelji i graditelji; velikodušni, objektivni, pravedni, puni poštovanja i pristupačni.
Stare ideje i stare navike njegovanja grupnih identiteta su usmrđeni način razmišljanja (kao istrunula i mrtva riba koja stoji duže od pet dana na ljetnom suncu), i sve će nas pobiti ukoliko ih se ne odreknemo. Cijeli planet i većina ljudskih bića i drugih životnih oblika na njemu, će nestati osim ako ne odrastemo i ne prestanemo nazivati jedni druge i sebe imenima kojima su nas naučili i koje su nam dodijelili ljudi prve podvrste, globalna patokracija koja sad pokreće sve moguće vrste tajnih i otvorenih ratova protiv nas.
Hajdemo započeti tako što ćemo jednostavno kazati kako i jeste:
MI SMO MENTALNO ZDRAVI.
NEPRIJATELJI ČOVJEČANSTVA SU UMOBOLNI.
MI SMO LOGIČNI.
NEPRIJATELJI ČOVJEČANSTVA SU PATOLOŠKI [PATO-LOGIČNI].
MI SMO RACIONALNI.
NEPRIJATELJI ČOVJEČANSTVA SU IRACIONALNI.
MI SMO EMPATIČNI I MILOSTIVI.
NEPRIJATELJI ČOVJEČANSTVA SU PSIHOFAGIČNI I NEMILOSRDNI.
RAZVALITI NAŠE VERBALNE OKOVE I NAVIKE ZNAČI RASKINUTI LANCE KOJIMA SU OKOVALI NAŠE UMOVE, EMOCIJE I MISLI.
Postoje četiri definitivne karakteristike patokracije. One nas snabdijevaju svim terminima koje trebamo koristiti pri oslovljavanju i upućivanju na grupe, sisteme i strukture svojstvene svim patokracijama. Sa tim terminima možemo makar imati malo točnosti i pouzdane opisne jasnoće kad ukazujemo na ponerološke uvjete i strukture na koje smo postali naviknuti i kojima smo indoktrinirani cijeloga života. Učenjem i korištenjem ispravnih imena za njih, imati ćemo četiri jasnija, preciznija i nepromjenjiva pojmovna oružja za korištenje u novoj Dijalektici istine.
Ovoga nam puta patokracija više ne može govoriti laži o tome tko su i što su. Ljudi svake nacije, svake vlade, mogu iskoristiti te karakteristike za izrađivanje racionalnih, objektivnih, činjeničnih procjena vlastitih političara, vođa, vladara, vlada i zakona. Ukoliko su simptomi patokracije prisutni onda je i bolest ponerogeneze. Ta bolest je uvijek rezultat kolektivnog ponašanja, laganja, spletkarenja, varanja i trikova psihofagičnih pojedinaca koji su zagovarali i stvorili patokraciju. Ovoga puta, samo sad jednom, boriti ćemo se sa njima uz i sa najtemeljnijom istinom o njihovoj prirodi razotkrivenoj pred očima javnosti, kao našim oružjem. Ovo otkrivenje, njihova esencijalna umna poremećenost, je stvar protiv koje su se borili najžešće da bi nas spriječili da ikad doznamo. To je informacija o njima koju najdublje poriču. To je njihova Ahilova peta.
Četiri definitivne karakteristike patokracije:
1. Sistem vladavine koji nastoje nametnuti cijelom čovječanstvu:
APSOLUTNI TOTALITARIZAM.
Ovaj termin, dugo u upotrebi, opisuje svaki sistem koji lišava bilo koje ljude pod svojom kontrolom njihovih osobnih prava, sloboda [zakonom dopuštenih „sloboda“] i slobode [prave slobode čije ih prakticiranje može dovesti do kršenja zakona; neotuđivo stanje] življenja, udruživanja i izražavanja onoga što požele, u svakom smislu. Čak ako i ne čine ili ne izazivaju, pa niti posebno ne prijete da će počiniti ili izazvati, bilo koje namjerne akte fizičkog povređivanja ili ozbiljne emocionalne, psihološke i materijalne štete drugima, (jedini legitimni razlozi zbog kojih bi ikoji normativni [zdravi; moralni] sistem ikad smio lišiti svoje građane njihovih cjelokupnih i besplatnih prava na izbor, postojanje i djelovanje) građani će biti podvrgnuti kaznama za „zločine“ koji ne predstavljaju ništa više od varijacija dominantnih socijalnih, religijskih i/ili kulturnih ponašanja njihovog društva, kao što su formiranje brakova između više partnera, sudjelovanje u javnoj golotinji, korištenje kontracepcije, ne nošenje vela, itd. Od monarhija, preko demokracija i drugih izbornih sustava, do vojnih diktatura, teokracija i svih drugih, ako i kad bilo koja vlada kažnjava i zatvara svoje građane zbog ijednog od slijedeća četiri tipa prijestupa ona JE totalitarna: nikad više ne smijemo dopustiti ni sebi niti ikome tko zahtijeva našu pažnju ili poštovanje zbog njegovih mišljenja ili postupaka, da koristi iti jedan drugi termin [umjesto totalitarizma] za opisivanje ma koje vlade ili drugog entiteta sa ovlastima za upravljanje djelovanjima i životima drugih, naravno kad se ta vlada ili vlast upušta u 4 ispod navedene aktivnosti.
„PO NJIHOVIM DJELIMA TI ĆEŠ IH PREPOZNATI.“ ZLO JE ŠTO/KOLIKO ZLO ČINI:
TOTALITARNO JE ŠTO/KOLIKO TOTALITARNO DJELUJE. [TOTALITARIAN IS AS TOTALITARIAN DOES. – opisno: totalitarnost se prepoznaje po totalitarnim postupcima, a ne prema nazivlju]
4 osnovne karakteristike svih totalitarnih sistema:
a) Osuđivanje i kažnjavanje vlastitih građana ili drugih subjekata zbog počinjenja bihevioralnih [vezanih za ponašanje] „zločina“.
Ova kategorija „zločina“ je stvorena ilegaliziranjem [proglašavajući ilegalnima] prava pojedinaca da naprave određene odabire životnog stila i aktivnosti koji zapravo ne čine nikakve određene štete nikome drugome osim njima samima. Odlični primjeri su zakoni protiv droga, anti-pušački zakoni, zakoni protiv punoljetno orijentirane pornografije, i anti-homoseksualni statusi, među mnogim drugima, obvezno korištenje pojaseva u automobilima, zakoni o nošenju kaciga na motociklima, itd. Zakoni o bihevioralnim zločinima se provode kroz teroriziranje i zastrašivanje javnosti u smislu korištenja lažnih statistika i „znanstvenih“ ili drugih izmišljenih „činjeničnih“ informacija, drugim riječima mitova, razvikanih u propagandu i udarno iznesenih u vijestima i drugim medijskim programima kako bi se ispirao mozak javnosti sve do pune potpore i dopuštenja prolaska takvih zakona u ime „javnog interesa [dobra]“.
b) Osuđivanje i kažnjavanje građana ili drugih subjekata zbog nepoštivanja „prava“ i ugrožavanja „sigurnosti“ materijalnih dobara i imovine - zločina smještenog iznad ili ravnopravno po važnosti s kršenjem prava i sigurnosti organskih ljudskih bića i drugih oblika organskog života; glavni primjer bilo bi dizanje policije, Narodne garde i vojske da bi se upucali i uhitili pljačkaši [u istom New Orleansu] dok su se tisuće za to vrijeme utapale na tavanima i vrhovima krovova nakon uragana Katrine; ili presuđivanje da je vlasnik kuće na Floridi, koji je upucao i ubio vidljivo nenaoružanog provalnika koji je bježao od njega i bio već izvan njegove kuće, postupao u „samoobrani“. [Provalnik je na primjer mogao biti pod nekom vrstom prisile i provaljivati protiv svoje volje ili iz krajnje nužde, npr. da spasi svoj ili nečiji život…]
c) Osuđivanje i kažnjavanje građana ili drugih subjekata zbog kršenja zakona smišljanih za cenzuriranje, obuzdavanje ili uništavanje onih koji osporavaju vladina „prava“ da učini što god odluči svojim građanima ili onih koji žele slobodno sijati informacije; uključuje i zabranjivanje određenih političkih stranaka ili aktivnosti, zahtijevanje kompleksnih propisa, propusnica, dozvola i slično za okupljanje i govore ili za izdavanje i distribuciju pisanih materijala, inzistiranje na vladinom, tajnom ili otvorenom kontroliranju i/ili policijskom nadziranju miroljubivih marševa, susreta, demonstracija, festivala, itd.
d) Osuđivanje i kažnjavanje građana ili drugih subjekata zbog kršenja bilo kojih iz velikog tijela nejasnih i kompleksnih poslovnih propisa i pravila, poreznih zakona i drugih zakona o osobnom i privatnom financijskom postupanju [financijsko postupanje ili ponašanje se odnosi na ispunjavanje financijskih obaveza i dogovora, npr. redovnost vraćanja kreditnih rata i sl.];
Takvi zakoni su doneseni da bi postupno i sigurno povećali kontrolu vlade ili drugih nadležnih nad životima, financijama, zaposlenjima, odabirima karijera, dijeljenjima i distribucijama resursa, energije i bogatstva, uključujući i materijalna i međuljudska sredstava i aktivnosti od svih kojima vlada.
VLADA ILI NEKI DRUGI SISTEM CIVILNE KONTROLE JE TOTALITARAN U SVOJIM OSNOVNIM OBILJEŽJIMA, ILI NIJE. NIKAKVE DRUGE DEFINICIJE NITI DRUGA IMENA NE TREBAJU SE UZIMATI U OBZIR.
Svi drugi termini su samo odvlačenja pozornosti sa činjenica o totalitarizmu. Nije slučajnost da ne postoji niti jedna vlada niti jedne nacije na ovoj Zemlji u ovo vrijeme koja NIJE prešla liniju prema barem najblažim obilježjima totalitarizma kako su definirana ovim kriterijima.
Ne trebamo nikad više gubiti energiju i vrijeme na diskusije o tome kako je trenutna ili prošla vlada, ili neki dio njih, „najbolja“ ili „prava“, zato što su SVE inficirane sjemenom totalitarizma. Sve ostalo je pitanje stupnja, gdje je prekrivena stvarnost da će neizbježno stići do apsolutnog totalitarizma, s vremenom, osim ako ne iskoristimo ovu novu osviještenost da ih zadržimo pod kontrolom i/ili preokrenemo trend.
2. Patokratska socijalna struktura: ORWELOVSKA.
Kruto konformistička u svakom pogledu [konformizam - prilagođavanje jačima, najčešće onima koji su hijerarhijski moćniji, ili trenutnoj vlasti; odricanje od vlastitih stavova, mišljenja i kreativnosti zbog lakšeg prolaženja u grupi; kako vjetar puše], sa vrlo ograničenim pristupom istinitim informacijama i intelektualnom napredovanju, kao što je viša edukacija, javnim knjižnicama, slobodnim tiskovinama ili medijskim izvorima, za građanstvo. Obilje bezumnih razbibriga biti će pruženo, snažno podržano i stimulirano, sa gotovo neograničenim pristupom besmislenim zabavama i distrakcijama [odvraćanjima pažnje] koje će biti svima dostupne. Mnogima od njih, kao televizijskim emisijama i natjecateljskim sportovima, dano je daleko više pozornosti i važnosti nego što je to razumno ili čak zdravo, te su vješto iskorištene za programiranje svjetine da ignorira realnosti vlastitih prilika i narav svojih vlada.
3. Patokratski ekonomski sustav: FEUDALIZAM.
Fašizam (koji je najbolji, u potpuno ekonomskim terminima, za objasniti trenutnu „globalističku korporatokraciju“) je samo prijelazni korak u smjeru gdje nas patokracija želi odvesti. Na kraju će, ukoliko ne budu zaustavljeni, imati vrlo malo nas ostavljenih na životu na opustošenoj Zemlji, gdje ćemo živjeti u uvjetima u najboljem slučaju jednakima onima od feudalnih kmetova ili seljaka, služeći patokraciji od rođenja pa do uranjenog groba. Feudalizam je skriveni značaj unutar bilo kojeg i svakog ekonomskog sustava koji dopušta nekolicini na vrhu da ima nadaleko više nego što im je potrebno, ili čak razumno, prije no što osigura da svi drugi imaju dovoljno. Svi ekonomski sustavi u kojima je ovaj atribut prisutan će neizbježno dovesti do apsolutnog feudalizma bude li im dopušteno da neobuzdano nastave. To je njihova isključiva nakana, držana u tajnosti do sada.
4. Patokratska državna religija: SLIJEPI FANATIZAM.
Varijanta im je krajnje nevažna. Oni koriste religije da bi proveli kontrolu uma, duhovnu ucjenu, konformizam, emocionalnu kontrolu, itd. Stalo im je samo da sljedbenici religije budu programirani dostatnim fanatizmom kako bi se tad s njima lakše manipuliralo putem njihovih vjerskih uvjerenja i uvjetovanih emocionalnih reakcija. Usprkos vanjštini koju patokracija pažljivo održava, sve što za njih ijedna religija predstavlja jest vrlo korisno oruđe za gušenje logičnog razmišljanja i za poticanje emocionalnih reakcija kod pojedinaca a prema tome i kontroliranje masa. (Sviđalo vam se to ili ne, Marx je bio u pravu oko tog pitanja.) Oni su podjednako nesposobni za ozbiljne religijske osjećaje kao i za bilo koje druge duboke ili normativne osjećaje.
Ova četiri termina jasno opisuju temeljne značajke i ciljeve onih koji sada pokušavaju sebe učiniti vladarima ovog planeta, i, u većini slučajeva, svih njihovih odanih sljedbenika i ortaka.
Sada ih možemo poznavati, i vidjeti ih, i imenovati ih onakvima kakvi jesu, ne kakvi su tvrdili da jesu.
Korištenje ovih četiriju termina će ojačati razumne ljude u međusobnom komuniciranju o patokraciji koja nasrće na nas, bez unošenja starih i beskorisnih, razdjeljujućih koncepata u raspravu.
To će dovesti do daleko veće jasnoće u našim mislima, našim dijalozima i, najviše od svega, naših sposobnosti da vidimo tko je a tko nije među članovima obitelji ljudi druge podvrste.
Nitko više ne treba govoriti da li je on ili netko drugi ovo, ono ili neka treća stara etiketa, jer sve što je uistinu važno je da li je netko LOGIČAN ili PATOLOŠKI [PATO-LOGIČAN], UMNO ZDRAV ili UMOBOLAN, EMPATIČAN ILI PSIHOFAGIČAN. Druga ili prva podvrsta.
Sve ostalo su šumovi koji zatrpavaju um, stari otpad koji zbunjuje i zamračuje realnost odnosno činjenice. Zdravi, logični i empatični su urođeno suprotstavljeni četirima ciljevima patokracije, a umobolni, patološki i psihofagski ih urođeno prigrle i teže tomu da ih nametnu drugima.
Svi koji bi mi se pridružili u „učini-ili-umri-pokušavajući“ bitci za zaustavljanje i rušenje umobolnih, patoloških i psihofagičnih, patokratskih pojedinaca, vlada, religija, ekonomija i svega drugoga iz njihovog svijeta, su pozvani da mi se pridruže u korištenju ovih termina u toj borbi. Ova cijela borba je Konačni poziv da sazrijemo u potpuno upoznata, potpuno svjesna, potpuno fokusirana i potpuno, individualno i kolektivno odgovorna bića koja mogu i hoće prigrliti jedni druge u svrhovitoj uniji nekad prije viđenoj, globalno. Sada moramo postati, djelovati i živjeti kao istinska ljudska obitelj, predano davajući sve što jesmo i imamo kako bi načine mira i zajedništva doveli u stanje punog, globalnog cvata, a moramo biti i podjednako predani poražavanju i gašenju potpuno sazrele i ne više latentne patokracije koja je razvezana na nas. Sad je trenutak, ljudi, kad odrastamo ili umiremo.